969

Nije namijenjeno rješavanju problema kao što su:

- problematično ponašanje pojedinaca, nesporazumi sa
  susjedima i/ili bilo kojom skupinom ljudi

- bilo kakva hitna intervencija (poplava u stanu i sl.)

- psi koji ometaju lavežom ili nisu na uzici ili nemaju brnjicu

- požari, zagađenja zraka i vode

- buka

- prijedlozi za postavljanje novih posuda za otpad, novih
  rasvjetnih tijela, semafora i slično

- žalbe na rad gradskih tijela ili bilo kojih tijela javne uprave

- bespravna gradnja

- divljanje po cestama, konzumiranje droga, javna opijanja,
  nasilje nad životinjama, preprodaja i sl.

Za to postoje nadležna tijela kojima se uvijek možete obratiti.

SLUŽBENA STRANICA

POGLEDAJTE

POPIS ULICA

GRAD METKOVIĆ

TISAK

OSMRTNICE

KONTAKT

rukomet

 

Velik, veći, Ivano

 

Bila je jesen 2000. ili proljeće 2001. Naši su rukometaši u Splitu igrali protiv istoimenoga rukometnog kluba. Tadašnji RK Metković Jambo došao je u Split s respektabilnom ekipom koja je sezonu prije osvojila Kup EHF-a i bilo je jasno da se od naših očekuje samo pobjeda. Tako je i bilo, ali ne bez muke, a muku im je zadavao dvadesetdvogodišnji mladić koji je na terenu izvodio pokrete do tada neviđene u rukometu. Pitao sam nekoga od upućenijih o kome je riječ i prvi sam put čuo za Ivana Balića.

Nije bilo druge nego Ivana dovesti u Metković u kojemu je već igrao drugi splitski genijalac Petar Metličić. Uz domaće Kaleba, Jerkovića, Dominikovića, Golužu, Bjeliša… stvorio se metkovski rukometni Dream team koji je udario pečat mnogim kasnijim najsjajnijim odličjima hrvatskoga rukometa na olimpijadama, svjetskim i europskim prvenstvima. Nažalost, nisu smjeli postati i hrvatskim prvacima (propušteni su bili tek Kupu) jer to nije dopustio moćni (a tako je i danas) rukometni lobi pa se nakon Metkovića do sada nitko nije ni primakao na kopljomet RK Zagreb koji logikom novca usiše sve što se u hrvatskome rukometu u „malim“ klubovima stvori mukotrpnim radom mnogih zanesenjaka.

Bio je Ivano našim sugrađaninom tri godine. On i ekipa punili su dupkom našu Gradsku športsku dvoranu, Metković je mirisao rukometom, Bogu hvala, miriše ponovno. Gledali su sve to klinci poput Čupića i Brozovića, a njih danas gledaju neki novi klinci. Nema sumnje,  i dalje ćemo mirisati rukometom. Zato ti, Ivano - HVALA!

Red je spomenuti i druge Splićane koji su poput Balića i Metličića svoju rukometnu afirmaciju tražili, i našli, u najrukometnijemu gradu u Hrvata. Sedamdesetih godina našim su sugrađanima tako postali Jere Alujević, Tomislav Dragun i naš legendarni pok. Tomislav Zubčić.

Ivica Puljan

Povodom opraštanja Ivana Balića od aktivnoga igranja rukometa, Metković, 6. lipnja 2015.