Nije namijenjeno rješavanju problema kao što su:

- problematično ponašanje pojedinaca, nesporazumi sa
  susjedima i/ili bilo kojom skupinom ljudi

- bilo kakva hitna intervencija (poplava u stanu i sl.)

- psi koji ometaju lavežom ili nisu na uzici ili nemaju brnjicu

- požari, zagađenja zraka i vode

- buka

- prijedlozi za postavljanje novih posuda za otpad, novih
  rasvjetnih tijela, semafora i slično

- žalbe na rad gradskih tijela ili bilo kojih tijela javne uprave

- bespravna gradnja

- divljanje po cestama, konzumiranje droga, javna opijanja,
  nasilje nad životinjama, preprodaja i sl.

Za to postoje nadležna tijela kojima se uvijek možete obratiti.

SLUŽBENA STRANICA

POGLEDAJTE

POPIS ULICA

GRAD METKOVIĆ

TISAK

OSMRTNICE

23.10.2019.
prof. Marko Šiljeg
pok. Stanke
1933. - 2019.
prof. Marko Šiljeg

KONTAKT

Velika Mitruša

povijest

Velika Mitruša

 

 

TKO NAS TO ODOZGOR GLEDA?

 

Naronska siesta

 

Bijela mala kolonada.

Gle od stupa do stupa promiče

Oči mu divlje, u kožuhu je od žutoga risa.

Kako ga gledam, tako se odljepljuje

Od jednog stupa, ide vidikom

Zatim ga opet zastre stup.

Gle kako je divlji ah kako je divlji.

Gledaj mu crnu kosu gledaj ga kako gleda.

Bit će kakav Vardaeus

Već neko divlje pleme

Daorseus, Naresius

Delamata, Croata

(Gledam ga i zobljem grozd

Na svojoj kamenoj terasi

Obrubljenoj bijelom kolonadom)

 

Po što li je došao, Druse,

Sa tobolcem i lukom

U krznenom kaputu?

Došao je Drusilla,

Došao je da kupi

Oštricu koplja il strijele

Malo otrova i djeci štogod smiješno.

Po što li je došao, Druse?

Došao je, Silla,

Po igle za tetoviranje

Po kacigu i kopče,

Došao je, baby, da odabere kamen iz naše fasade,

Da uzme stup iz kolonade

Ljeskav ko bijela siga,

Da digne boga naše kuće

Tek toliko da nešto odvuče,

Došao je da nas okrade

Došao je da nas zatuče

I da ga ne bude briga.

Ivan Slamnig 

 

U Metkoviću smo okruženi smo brdima. Prepoznajemo karakteristično podvršje Marina vijenca, na drugoj strani vrhove Rujnice, Marušića gradinu s odrezanim vrhom, no ima jedno brdo, vidljivo gotovo sa svih mjesta u gradu, o kojemu malo znamo. Kamo god krenemo čini nam se da nas netko gleda s njegova vrha, na kojemu se nazire nekakva kamena struktura.

Riječ je o Velikoj Mitruši, brdu sjeverozapadno od Pruda, točno iznad zaseoka Pavlovići, smještena u BiH koji metar od granice s Hrvatskom. Njegov 431 metar visok vrh elipsasto je okružen kamenim suhozidima, danas prilično sorenima, ali jasno vidljivima.

Budući da sam se bio popeo na sve gore spomenute vrhove, ostao je još taj jedan, tajanstveni, o kojemu sam malo znao. Tek toliko da je na njemu nekakva ilirska gradina.

Promatrajući konfiguraciju terena zaključio sam da je najbolje automobilom preko Gabele (tada se još moglo) na Struge i Goricu do zaseoka Jasenice. Tamo smo moj pratitelj (nikada na brda ne idite sami) i ja daljnje upute tražili od jednoga mještanina, jednoga od rijetkih koji tamo žive. Pokazao nam je nekakvu vododerinu uz koju se treba (mukom) uspeti te dalje slijediti brdske staze koje su stoljećima utrli stoka i pastiri.

Na putu gore uspjeli smo nekoliko puta zalutati u neprohodnoj šikari, ali smo se na koncu dokopali vrha Velike Mitruše. I zaista, tamo je poprilično velika ilirska gradina dimenzija oko 200 x 130 metra. S vrha se pruža pogled na Metković, Vid i dio Pruda pa dalje dolinom Neretve. Pogled malo drukčiji od onih na koje smo naviknuli. Šteta je jedino što vrijeme nije bilo najbolje pa fotografije nisu onakve kakve sam očekivao.

A tko mi je bio pratitelj, koji me zamolio da ga ne spominjem? Riječ je o jednom samozatajnom čovjeku koji već dugo na internetu objavljuje sve što je vezano uz naš kraj s obiju strana granice.

Gledajući s vrha Velike Mitruše na Vid i antičku Naronu, pade mi na pamet Slamnigova „Naronska siesta“. Je li onaj Ilir, prije nego se spustio u Naronu (koga orobiti ili što ukrasti), situaciju izviđao baš s toga vrha?

Još je bio živ arheolog i klasični filolog Radoslav Dodig pa sam ga pitao je li pisao u Velikoj Mitruši, kako bih što objavio na ovim stranicama. Naravno da jest, bio je na tom vrhu prije dosta godina. Za nekoliko mi je trenutaka putem e-pošte stigao njegov rad u PDF formatu, koji sam za objavu na internetu pretvorio u HTML.

Ivica Puljan

 

 


 

RADOSLAV DODIG

HAD, Obavijesti br. 1

XXIX./97., Zagreb, str. 24. - 27.

PRETPOVIJESNA GRADINA VELIKA MITRUŠA KOD JASENICE BLIZU ČAPLJINE

 

Iznad naselja Vida i Pruda u čapljinskoj općini nalazi se gradina Velika Mitruša. Gradinsko naselje opasano je s tri prstenasta suhozida i jednim lučnim zidom. Na površini pronađeno je više keramičkih ulomaka. Naselje i utvrda stradalo je u požaru. Vjerojatno je pripadalo ilirskom plemenu Daorsa koje je imalo kontakata s Grcima i kasnije s Rimljanima.

Na sjeveru Neretvanske blatije, iznad Metkovića, Vida i Pruda, uzdiže se brdski lanac na kojemu se ističe kota Velika Mitruša (431 m). S nje puca pogled na čitavu deltu Neretve od Čapljine sve do Kule Norinske ispod Metkovića, na istoku do brdskoga lanca Hutova, a na zapadu do biokovskih vrhova Mihovila i Velikog Šibenika u vrgorskoj općini. Mjesto je bilo strateški vrlo važno za nadzor Narone i njezine šire okolice. Na vrhu Velike Mitruše nalazi se impozantan gradinski kompleks. O tomu možemo pročitati u Arheološkom leksikonu BiH: Velika Mitruša, Jasenica, Čapljina. Pretpovijesna gradina. Utvrđeno naselje čiji fortifikacijski sustav čine tri suhozidna prstena, uz koje je s pristupne strane pridodat još jedan suhozidni luk. Brončano i željezno doba.[1]

Gradina se, dakle, nalazi vrlo blizu naselja Pruda i Vida, malo podalje od granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, protežući se od jugoistoka prema sjeverozapadu, najvećma u k. o. Jasenica, a manji dio u k. o. Crnići, danas općina Čapljina. Prvi ju je spomenuo Carl Patsch, napomenuvši usputno daje na njoj bilo gradinsko naselje.[2] U novije doba, opet marginalno, dotaknuo se šire okolice Velike Mitruše I. Bojanovski.[3]

Jezgru gradine čini kamena zaravan promjera 40 metara, koja je bila opasana suhozidom koji se kasnije urušio tako da sve danas ima izgled nepravilne kamene gomile. Drugi kružni prsten u suhozidu ima opseg oko 180 metara, s promjerom JI-SZ od 70 m. Čini se da su u drugome prstenu bila dva izlaza, jedan s jugozapadne strane širok oko četiri metra s pogledom na Naronu i Neretvu i drugi sa sjeveroistočne strane širok oko tri metra. U obrambenu zidu nazire se mjestimice podzid. Zid je bio širok oko pet metara, a danas je prosječna visina 1,5 metar s vanjske i 0,5 metra s unutarnje strane. Treći prstenasti suhozid ima opseg oko 450 metara, s promjerom JI-SZ od 160 m. Bio je širok oko četiri metra, dok je danas sačuvana visina oko 1,5 m s vanjske strane. Čini se da je, osim s jugoistočne i sjeverozapadne strane, imao izlaz okrenut također prema Naroni. I konačno, sa sjeverozapadne strane nalazi se još jedan suhozid u obliku blagoga luka, dug oko 90 metara. Bio je širok oko pet metara, dok je danas očuvana visina oko dva metra s vanjske strane i jedan metar s unutarnje. Na njemu su dva izlaza široka po tri metra svaki.

Sl. 1. Gradina Velika Mitruša

 

Teško je odrediti kakvo se naselje prostiralo unutar ovoga gradinskog kompleksa. Na površini mogu se uočiti ulomci crvenkaste keramike slabije kvalitete i loše pečene gline. Svi su nađeni primjerci neornamentirani. U drugom prstenu pronađen je jedan ulomak s ručkom, vjerojatno ostatak posude visoka vrata, dosta široka bikonična trbuha i ravna dna (si. 2). Ostali ulomci nemaju karakterističnih oblika za bilo kakvo pobliže određivanje (sl. 3). Čini se da su pronađeni keramički ulomci vrlo slični onima koje je pronašao I. Marović u kamenim gomilama u okolici Narone.[4] O dataciji teško je govoriti, ali se okvirno može smjestiti u starije i djelomice u mlađe željezno doba.

Sl. 2. Keramički ulomci s Velike Mitruše


Sl. 3. Keramički ulomci s Velike Mitruše

 

Gradinski kompleks na Velikoj Mitruši sličan je mnogim gradinama s više suhozidnih prstenova u hercegovačkome susjedstvu: Obale u Radišićima[5] i Žuželj u Miletini[6], obje u općini Ljubuški. Možda nećemo puno pogriješiti ako gradinu na Velikoj Mitruši uključimo u sustav pretpovijesnih gradina ilirskih Daorsa, kao što je to za susjedno područje uradio Z. Marić.[7] Naime, valja imati na umu da su u jednom trenutku Daorsi nastanjivali lijevu i desnu obalu Neretve. Oni su rano kontaktirali s Grcima i trgovali s njima, posebice u obližnjoj Naroni.

Gradina je bila strateški najvažnije mjesto za nadzor nad naronskom lukom i njezinim zaleđem. Čini se da je stradala u požaru sudeći po nagorjelim ostacima keramičkih ulomaka. Zanimljivo je da je i danas područje u blizini gradine stradalo od požara. Jugozapadno od brda Mitruše nalazi se gorski predjel zvan Garište. I na njemu je bila jedna gradina s nalazima iz rimskoga doba.[8] Možda je gradina na V. Mitruši spaljena u sukobima između Ardijejaca i Daorsa u 4. st. pr. Krista, ili kasnije u delmatskim pljačkaškim pohodima. U svakom slučaju, nije bila aktivna u doba dolaska Rimljana u dolinu Neretve.

 


[1] Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, sv. 3, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 1988 336.

[2] C. PATSCH, Pseudo-Skylaxovo jezero. Prinos povijesti donjeg porječja Neretve, Glasnik Zemaljskog muzeja, XVIII, Sarajevo, 1906., 379.

[3] I. BOJANOVSKI, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji. Prethistorijska i antička komunikacija Salona - Narona i njena topografija u svjetlu arheoloških i historijskih izvora, ANUBiH, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, 13, Sarajevo, 1977., 69.

[4] I. MAROVIĆ, Prahistorijska istraživanja u okolici Narone, Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Izdanja HAD-a, 5, Split, 1980., 95, si. 51.

[5] A. ŠKOBALJ, Obredne gomile, autorovo izdanje, Sveti Križ na Čiovu, 1970., 274, si. 216.

[6] M. SIVRIĆ, Kulturni preostaci prahistorijskog doba u Međugorju i Bijakovićima, Međugorje i Bijakovići u Brotnju, Međugorje, 1979., 20-21.

[7] Z. MARIĆ, Prahistorijska i protohistorijska utvrđenja na području Daorsa, Utvrđena ilirska naselja, ANUBiH, Centar za balkanološka ispitivanja, 6, Sarajevo, 1975., karta 1. na kraju rada.

[8] I. BOJANOVSKI, o. c., 69.

 

 

 

Isprintaj